Povijest sljedivosti

Sljedivost postoji već stoljećima, a digitalizirana je tek oko 1950. godine za primjenu na prehrambenim proizvoda kada je i nastao, odnosno izumljen crtični kod.

1994. godine sljedivost je prvi put standardizirana od strane Međunarodne organizacije kao ISO 8402:1994.

Uvođenjem tehnologija Industrije 4.0, sljedivost postaje sve poželjnija za tvrtke diljem raznih industrija, a isto tako i propisana za pojedine industrije kroz zakonske regulative.
Koncept sljedivosti primjenjuje se od trinaestog stoljeća u prehrambenoj i poljoprivrednoj industriji zbog prevencije bolesti.

Nacionalno i međunarodno zakonodavstvo propisalo je zahtjeve za sljedivost hrane kako bi se ublažili ovi problemi te za suzbijanje krivotvorina proizvoda, prvenstveno u farmaceutskoj i medicinskoj industriji. U farmaceutskoj, to se postiže označavanjem ambalaže, kapsula ili čestica unutar lijekova, dok se u medicinskoj industriji pretežito označavaju medicinski uređaji i instrumenti. Osim medicinske industrije, proizvodna industrija u zrakoplovstvu također je uvidjela potrebu za uvođenjem sljedivosti za praćenje i upravljanje proizvodima i procesima.

Airbus od 2009. godine elektronički prati određene dijelove kroz cijeli životan ciklus, pomoću RFID oznaka. Sljedivost se također koristi i za praćenje raznih strojnih operacija kao što je CNC proizvodnja.

Integracijom sustava sljedivosti, postiže se pristup svim podacima o određenom objektu ili proizvodu, kao i svim njegovim proizvodnim procesima.

Postoje mnoge definicije koje se odnose na samu sljedivost, od kojih se mnoge nalaze u propisanim standardima i propisima prehrambene industrije i drugih.

Moderna i univerzalna definicija glasi „Sljedivost proizvoda opisuje se kao sposobnost pristupa bilo kojoj ili skupu informacija koje se odnose na predmet koji se razmatra, tijekom cijelog životnog ciklusa, pomoću zabilježenih identifikacijskih oznaka“. Iako se neke terminologije razlikuju, postoje uobičajeni pojmovi koji se koriste kada se govori o sljedivost.

Sljedivi objekti kao što je proizvod ili serija proizvoda nazivaju se resursi, odnosno jedinica sljedivih resursa – TRU (Traceable Resource Unit).

Sljedivost može biti pasivna ili aktivna.

Pasivni sustav sljedivosti odnosi se isključivo na pružanje vidljivosti podataka, dok aktivni sustav sljedivosti definira optimizaciju procesa i omogućuje njihovu kontrolu kroz cijeli opskrbni lanac.

Praćenje sljedivih resursa može biti uzvodno (vremenski) ili nizvodno (izvor). Obično se koriste dvije perspektive: unutarnja i vanjska sljedivost.

Unutarnja ili interna sljedivost odnosi se na vođenje evidencije o jedinici sljedivog resursa unutar jednog proizvodnog procesa. Vanjska ili lančana sljedivost odnosi se na kretanje sljedivog resursa od proizvodnog pogona kroz cijeli opskrbni lanac.

Uvođenje projekta sljedivosti u cijeli lanac opskrbe zahtijeva interakciju i uvođenje unutarnje i vanjske sljedivosti.