Seawise Giant, kasnije Happy Giant, Jahre Viking, Knock Nevis, Oppama i na kraju Mont, bio je ULCC supertanker ujedno i najduži brod ikad izgrađen.
Posjedovao je najveću nosivost ikad zabilježenu. Potpuno natovaren, njegov deplasman iznosio je 657 019 tona, najteži brod bilo koje vrste, a s opterećenim gazom od 24,6 m bio je nesposoban za plovidbu La Mancheom, Sueskim kanalom ili Panamskim kanalom. Sveukupno se smatra da je najveći brod ikad izgrađen.
Potopljen je tijekom iransko-iračkog rata, ali je kasnije obnovljen i vraćen u službu. Posljednji put je korišten kao plutajuća jedinica za skladištenje i istovar (FSO) privezana uz obalu Katara u Perzijskom zaljevu na naftnom polju Al Shaheen.
Plovilo je prodano indijskim brodolomcima i preimenovano u Mont za posljednje putovanje u prosincu 2009.
Brod, koji se prikladno zvao Seawise Giant, bio je ultra veliki supertanker kojeg je izradio Sumitomo Heavy Industries u Japanu za grčkog poslovnog mogula. Dok je izrada bila završena, 1979. godine, tajkun se ili predomislio ili bankrotirao (izvještaji se razlikuju) i odbio preuzeti isporuku.
Nakon propadanja u brodogradilištu, sklopljen je dogovor i plovilo je 1981. prodano osnivaču hongkonške Orient Overseas Container Line-a (OOCL) Tungu Chao-yungu, ocu prvog gradskog izvršnog direktora Tung Chee-hwau.
Nezadovoljan njegovom već ogromnom veličinom, Tung stariji dao je proširiti dužinu broda za još nekoliko metara – povećavajući kapacitet broda za više od 140 000 tona.
Seawise Giant je tada bio 458 metra duljine i 69 metara širok, rekordno velik do danas, ali ne i naj okretniji brod. Imao je krug okretanja oko 3 km, a trebalo mu je 9 km da se zaustavi od svoje pune brzine od 16,5 čvorova, i to po lijepom vremenu i uvjetima na moru.
Svrha tankera bila je transport sirove nafte između Sjedinjenih Država i Bliskog istoka, što je činio sedam godina prije nego što je postao neočekivanom metom tijekom iračko-iranskog rata 1980-ih.
Iako je proglašen totalnim otpisom, Seawise Giant spasila je norveška tvrtka godinu dana kasnije, na kraju rata. Preusmjeren je i odvučen u Singapur na velike popravke, pri čemu je zamijenjeno 3700 tona novog čelika.
Njegovi optimistični novi vlasnici, Norman International, preimenovali su ga u Happy Giant i do listopada 1991. ponovno je u pogonu. Brodarski magnat Jørgen Jahre kupio ga je za 39 milijuna američkih dolara i još jednom preimenovao, ovaj put u Jahre Viking. Moćni tanker nastavio je obavljati svoju dužnost prevozeći naftu sljedećih 10 godina, ploveći pod norveškom zastavom pod zapovjedništvom iznenađujuće male posade od 40 ljudi. “
