Iako je pomisao na stroj koji može izbaciti beskrajnu nit rastaljenog stakla pomalo zastrašujuća, ljudi u MIT-u imaju gotovo usavršen proces. U radu objavljenom o 3D tiskanju i aditivnoj proizvodnji istraživači Chikara Imamura, Michael Stern, Daniel Lizardo, Peter Houk i Neri Oxman opisuju sustav za 3D printanja stakla koji nudi daleko veću kontrolu nad vrućim materijalom i konačnim proizvodom.
“Njihov sustav, nazvan G3DP2, je nova AM platforma za rastaljeno staklo koja kombinira digitalno integrirani sustav s tri zonske termalne kontrole s četiri osnim sustavom kontrole kretanja. To znači uvođenjem industrijskih proizvodnih mogućnosti s povećanom proizvodnjom i pouzdanošću uz osiguranje točnosti proizvoda i njegovu ponovljivost. Odnosno sve što je prethodno bilo nedostupno za staklo”.
Sustav koristi zatvorenu, zagrijanu kutiju koja drži istopljeno staklo i drugu termički kontroliranu kutiju u kojoj se ispisuje predmet. Pokretna ploča ispušta predmet niže dok se printa, a glava za ispis se pomiče iznad nje. Sustav je zanimljiv jer zapravo proizvodi prozirne staklene strukture koje se mogu koristiti za uređenje ili gradnju. Istraživači posebnu pažnju posvećuju kontroli sustava ekstruzije stakla kako bi osigurali hlađenje i kristalizaciju bez ubrizgavanja nečistoća ili strukturnih problema.
“U budućnosti, kombinirajući prednosti ove AM tehnologije s mnoštvom jedinstvenih materijalnih svojstava stakla kao što su prozirnost, snaga i kemijska stabilnost, možemo početi vidjeti nove arhetipove višenamjenskih građevnih blokova”
