Činimo praćenje pristupačnijim
Kada se radi o praćenju promjenjivih vremenskih obrazaca u LEO-u, analizatori potencijala usporavanja (RPA) vitalni su dio opreme. Prvi put raspoređeni u svemirskoj misiji 1959., ovi instrumenti s više elektroda u biti detektiraju energiju u ionima koji lebde u molekulama plazme prisutnima u Zemljinoj gornjoj atmosferi. Primjenjuju se i kao maseni spektrometri u orbiti, višenamjenski senzori sposobni su mjeriti energiju i analizirati kemikalije za informiranje o vremenskim prognozama.
Sami RPA rade pomoću niza električki nabijenih mreža sa sićušnim rupama za odvajanje elektrona i drugih čestica od iona, koji zauzvrat stvaraju struju koja se može mjeriti i analizirati.
Prema timu MIT-a, učinkovitost takvih uređaja ovisi o osiguravanju njihove strukture kućišta i mreže u ravnini, kao i o njihovoj izolaciji i sposobnosti da izdrže drastične temperaturne promjene.
Međutim, znanstvenici također ističu da se trenutni plazma senzori obično izrađuju od silicija u uvjetima čistih prostorija, putem procesa koji zahtijeva tjedne zamršene izrade. Kao takvi, RPA mogu biti vrlo skupi, ograničavajući njihov potencijal za ugradnju na CubeSat koji sve više čine istraživanje i razvoj baziran na LEO dostupnijim. Imajući to na umu, tim MIT-a je umjesto toga razvio sredstvo za 3D ispis iz staklokeramike, što bi moglo pomoći u unaprjeđenju studija ionosfere na licu mjesta.
“Ako želite inovirati, morate biti u stanju doživjeti neuspjeh i priuštiti si rizik. Aditivna proizvodnja vrlo je drugačiji način izrade svemirskog hardvera.,” objašnjava Velásquez-García. “Mogu izraditi svemirski hardver i ako ne uspije, nema veze jer mogu napraviti novu verziju brzo i jeftino, i stvarno ponavljati dizajn. Idealan je pješčanik za istraživače.”
“KADA NAPRAVITE OVAJ SENZOR U ČISTOJ SOBI, NEMATE ISTI STUPANJ SLOBODE DA DEFINIRATE MATERIJALE I STRUKTURE TE KAKO ONI MEĐUSOBNO DJELUJU. ONO ŠTO JE TO OMOGUĆILO JEST NAJNOVIJI RAZVOJ ADITIVNE PROIZVODNJE.”